Sam koncept participacije zasniva se na specifičnom tumačenju demokratije i građanskog društva. U tom slučaju oni se definiraju ne pomoću određenog institucionalnog okvira, nego kao model u kojem pripadnici jedne zajednice (naselja, lokalne ili državne zajednice) aktivno sarađuju i dijele osjećaj odgovornosti kako bi zajedno oblikovali uslove u kojima žive. Participacija, stoga, nije samo skup tehnika pomoću kojih se u praksi provodi ciljano osmišljen model upravljanja – ona je mnogo više od toga. Ona se tiče jednog posebnog shvatanja same suštine demokratije i načina na koji se ona provodi; ona se tiče zaštite prava građana i njihovog učešća u svim značajnim pitanjima, a ne samo na izborima (što podrazumijeva prezentiranje vlastima novih ideja o tome kako bi trebalo kreirati nove politike, potom konsultacije i aktivnu kontrolu nad radom političara).

Magični prefiks "e" – šta on predstavlja u pomenutom kontekstu? On podrazumijeva korištenje sredstava moderne tehnologije kako bi se ostvarili ideali participacije: internet, različite aplikacije i sredstva komunikacije. U dobro organizovanim demokratskim društvima, e-participacija često znači tehnološko unapređenje standardnih političkih i administrativnih procedura – na primjer, podnošenje peticije ili glasanje putem interneta. Moć koju daje tehnologija veoma je korisna u tom području (mnogo je ljepše kada različite formalnosti možete završiti sjedeći ispred vlastitog kompjutera nego satima čekati u redovima); međutim, e-participacija ne svodi se samo na elektronsku dimenziju takvih procedura – ona podrazumijeva i široki građanski angažman olakšan novim informacionim i komunikacijskim tehnologijama (ICT).

Alati ICT-a veoma su korisni u ostvarivanju različitih ciljeva u pogledu angažiranja građana u procesu donošenja odluka. Na primjer, oni nam omogućavaju da u velikoj mjeri proširimo aktivnosti mobilizacije građana (recimo, glasanje putem interneta ili elektronske protestne kampanje). Zahvaljujući njima također možemo – lakše nego ikada prije – okupiti stručnjake za pitanja javnog života (i među samim građanima i među organima vlasti).

Mapiranje nam može poslužiti kao dobar primjer toga. Uz pomoć web stranica i aplikacija na mobilnim uređajima stotine hiljada ljudi u različitim dijelovima svijeta ima mogućnost da nadležnim organima prijavi određeni problem u zajednici koji je neophodno riješiti. Zahvaljujući tome, i vlasti imaju mogućnost da građane informišu da je problem riješen. Jedna od koristi tog načina jeste što vlasti mogu uštediti dosta vremena i sredstava u odnosu na ono što bi im trebalo za tradicionalni način praćenja takvih pitanja.

Na primjer, www.fixmystreet.com i www.naprawmyto.pl primjeri su dva takva servisa za mapiranje. S druge strane, www.ushahidi.com predstavlja otvoreni mehanizam koji na sličan način omogućava mapiranje svih značajnih društvenih pitanja kao što su, na primjer, neregularnosti tokom izbora.

Neki drugi alati e-participacije koji se sve brže razvijaju temelje se na mehanizmu eksternalizacije – društveno zasnovanom stvaranju ideja i informacija. Njih se može iskoristiti za sakupljanje ideja putem interneta koje se tiču upravljanje lokalnom zajednicom. Upravo to je cilj stranice www.neighborland.com – koja je nalik na ogromni forum na kojem pripadnici lokalne zajednice mogu razmjenjivati stavove i ideje o razvoju lokalnog područja ili, na primjer, ideje o novim modelima javnog prevoza.

Ta vrsta eksternalizacije često se javlja kao reakcija na pitanja koja postavljaju vlasti direktno, a tiču se nekih značajnih odluka o investiranju kod kojih treba ispitati mišljenje javnosti. Time vlasti žele iskoristiti potencijal "kolektivne inteligencije" svoje zajednice.

Različiti alati eksternalizacije također omogućavaju uspješno uspostavljanje i podržavanje ne-elektronskih procesa participacije. Na primjer, www.mindmixer.com kreiran je kao "mjesto" za internet debate, ali je kasnije korišten za prikupljanje i razmatranje ideja u stvarnom svijetu – tokom tradicionalnih okupljanja građana grada Vallejo u Kaliforniji u sklopu izvršenja participacijskog budžeta.

Fotografija korištena u ovom članku je skinuta sa Flickr-a pod Creative commons licencom