Pored različitih konsultativnih platformi, koje vlade i lokalne vlasti sve više i više koriste, treba pogledati i projekte kao što je www.popvox.com. To je servis koji omogućava stalno praćenje zakonodavnih aktivnosti u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država. Svi njegovi korisnici mogu direktno i odmah vidjeti sve zakone i druge pravne akte na kojima se trenutno radi. Također se mogu upoznati i s pozicijom različitih lobističkih grupa, ali i izraziti svoj stav o datom pitanju, te pratiti put i aktivnosti vezane za pojedinačne akte.

Potom, www.adhocracy.de je otvoreni instrument koji je veoma popularan u Njemačkoj. Njega koriste komisije Bundestaga, političke partije i različite organizacije kako bi angažirale građane u raspravi o nacrtima zakona – građani mogu komentarisati i završene i nezavršene projekte, davati vlastite prijedloge, te sugerisati izmjene i dopune u različitim fazama izrade zakona. Pored toga, imaju i mogućnost da daju podršku onim rješenjima koja smatraju boljim (u vidu glasanja putem interneta).

Jedan osobito inspirativan primjer kombinovanja alata za odlučivanje sa eksternalizacijom u svrhu podsticanja građana da učestvuju u kreiranju zakona jeste www.rahvakogu.ee – Citizens' Meeting Online (okupljanje građana na internetu). To je platforma koju je kreirala koalicija estonskih nevladinih organizacija u saradnji sa centralnom vladom. Njen cilj je osigurati da se svi građani mogu aktivno uključiti u raspravu o formi zakonskih akata vezano za pitanja kao što su izbori, političke partije, konkurencija među njima te njihovo finansiranje, jačanje civilnog društva, kao i sprečavanje politiziranja javnih funkcija. Pomenuta platforma dio je jedne šire kampanje za promjene u pravnom sistemu. Ideje i prijedlozi koji se na taj način prikupe bit će predmet rasprave u Parlamentu Estonije u proljeće 2013. godine.

Tehnologija građanima omogućava i da imaju kontrolu nad radom organa vlasti na jednoj zaista širokoj osnovi, te da razmjenjuju mišljanja po tom pitanju. Dobri primjeri toga jesu dvije web stranice koje omogućavaju praćenje rada parlamentaraca (britanska stranica www.theyworkforyou.com i poljska stranica www.mamprawowiedziec.pl). Zahvaljujući njima možemo pratiti da li naši predstavnici u pralamentu ispunjavaju svoje obaveze – kako glasaju, podnose li prijedloge zakonskih propisa, javljaju li se za raspravu na sjednicama, itd.

S druge strane, www.whatdotheyknow.com predstavlja platformu za razmjenu informacija vezano za dobijanje podataka prema Zakonu o slobodi informacija. Ta stranica u velikoj mjeri olakšava slanje zahtjeva, ali i prikupljanje podataka o sličnim upitima koje su poslali drugi korisnici, te uvid u njihovo iskustvo u komunikaciji sa različitim institucijama.

Jedna druga kategorija usluga koje podržavaju participaciju jesu projekti spremišta podataka (data repository) – na primjer, podataka o javnim finasijama. Zahvaljujući njima, svako (uključujući i lokalne novinare i društvene aktiviste) može dobiti uvid u potrošnju javnih sredstava. Takvi se servisi obično oslanjaju na društvene tehnologije uz korištenje otvorenih API ili nešto statičnijih javnih baza podataka (kao što je www.naszakasa.org.pl ili www.wheredoesmymoneygo.org).

Tajna moći participacije uz korištenje informacionih i komunikacijskih tehnologija prvenstveno leži u širenju opsega njuhove dostupnosti i njihovih mehanizama, kao i u značajnom smanjenju troškova takve vrste participacije. Finansijska korist e-participacije jeste značajna. Troškovi učestvovanja u projektima e-participacije iznose samo djelić troškova koje imamo kada fizički učestvujemo u manifestacijama te prirode (na primjer, troškovi obezbjeđivanja mjesta i materijala). Sredstva se također mogu uštedjeti zahvaljujući mogućoj koristi koja nastaje iz saradnje na kreiranju i razvoju različitih alata. Taj trend postaje sve popularniji i građanima daje priliku da dobiju besplatnu podršku za svoje ideje čija razrada traži pomoć stručnjaka (nekoga ko, na primjer, zna određeni programski jezik). Mnogi slični alati (od kojih su neki već pomenuti) funkcioniraju i razvijaju se kao otvoreni projekti.   

Naravno, e-participacija nije kategorija koja ne povlači nikakve probleme. Ona često podrazumijeva i različite rizike vezane za specifične tehnološki posredovane aktivnosti kao što su slučajni neželjeni odabir, anonimna komunikacija koja postane brutalna i, u konačnici, isključenost građana koji imaju ograničen pristup informacionim i komunikacijskim tehnologijama. Takve rizike trebalo bi imati na umu i raditi na njihovom smanjenju. Međutim, kao što bi Kipling rekao... to je jedna druga priča. 

The image used in this post has been taken from FLICKR where it is published under the CC-BY-SA-3.0 license.