U samo tri godine ideja Open Data prerasla je u globalni pokret, mobilan i transformativan, a na raspolaganju vlastima, kompanijama i pojedincima. Open Data može podrazumijevati podatke koje objavljuje bilo ko – vladina agencija, privatna kompanija, pa čak i neka građanska organizacija. Zašto bismo se onda fokusirali na podatke koje posjeduju organi vlasti ako želimo dati moć građanima? Dva su glavna razloga: prvo, vlasti su daleko najveći kreator i prikupljač podataka – one posjeduju količinu podataka koju kompanije i organizacije nikada ne mogu dostići, a javnost svakim danom proizvodi sve više podataka. Drugi razlog jeste to što se većina podataka pohranjenih kod organa vlasti zapravo ne koristi ni za šta, ili se u najboljem slučaju koristi samo za onu ograničenu svrhu za koju je i prikupljena. Objavljivanjem svojih podataka vlasti drugima – poslovnim kompanijama, istraživačima, poduzetnicima ili čak pojedinačnim građanima – daju mogućnost da osmisle nove načine korištenja tih podataka, načine koje agencije „vlasnici“ tih podataka ne mogu ni sanjati.

 

Pa ipak, podaci sami po sebi nemaju neku veliku vrijednost. Samo po sebi, objavljivanje podataka je beskorisno. Podaci su korisni samo ukoliko se koriste za rješavanje stvarnih problema stvarnih ljudi. Davanje moći ljudima putem podataka znači fokusiranje na korištenje podataka i probleme koji se na taj način mogu riješiti.  

 

Drugim riječima, Open Data ne može predstavljati aktivnost fokusiranu na tehnologiju, pa čak ni aktivnost fokusiranu na podatke. Ona se mora fokusirati na ljude.

 

Realizacija ideje Open Data od ljudi traži stvarni angažman, što opet često zahtijeva uspostavu pratnerstva među ljudima – programerima i drugima – koji se bave podacima kao „infoposrednici“ prema široj javnosti. Rad sa podacima zahtijeva određene vještine. Infoposrednici su ljudi ili organizacije koje pomažu kod prebacivanja podataka u drugi format prilagođeniji određenoj svrsi – na primjer, novinska kuća koristi Open Data kako bi napisala priču o rastrošnosti organa vlasti, ili programer koji podatke projekta Open Data pretvara u mobilnu aplikaciju kako bi obavijestio građane kada stiže sljedeći autobus.

 

Stvaranje mogućnosti za uspostavu takvih partnerstava u okviru mreže Open Data jeste nešto što svako – nevladina organizacija ili grupa hakera – može uraditi. Ali i vlasti moraju investirati u ponovnu upotrebu svojih podataka. Open Data mora predstavljati javno-privatno-građansko partnerstvo.

 

Upravo na tom mjestu inicijative kao što je TechCamp mogu poslužiti kao snažni katalizatori koji će infoposrednicima, agencijama i programerima omogućiti da se okupe, razmijene ideje o postojećim problemima i o tome kako bi se podaci, ukoliko bi ih vlasti „otvorile“, mogli koristiti za rješavanje tih problema. Isto to moglo bi se postići i kroz okupljanje lokalnih programera u svrhu osnovnog kodiranja u smislu aplikacija, ili svojevrsni „Apps Challenge“ koji organizuje neka agencija kako bi promovirala inovativno korištenje podataka, ili edukaciju novinara o što efikasnijoj upotrebi podataka u izvještavanju. U svakom slučaju, kolektivna saznanja, strasti i vještine jedne grupe ljudi koji rade sa podacima jesu veoma moćna stvar. To je izuzetno važan korak u jačanju uticaja građana kroz projekat Open Data.

 

Ali šta građani mogu uraditi kako bi osnažili vlastiti uticaj kroz projekat Open Data? Prva i najznačajnija stvar koju svako može uraditi veoma je jednostavna: zatražite podatke. Zahtijevajte ih. Insistirajte. Podaci koje objavljuju organi vlasti, a koji su najkorisniji i najviše korišteni jesu podaci koje morate posebno tražiti. Kreiranje „povratnih mreža“ gdje se traže podataci nakon čega ih vlasti i objavljuju putem inicijative Open Data od neprocjenjivog je značaja. 

 

Vlasti moraju početi nuditi „Open Data kao uslugu“ – po zahtjevu za određenim podacima vladine agencije objavljuju tražene podatke putem projekta Open Data.

 

To i od vlasti i od građana (ali i od privatnih kompanija, građanskog društva i medija) traži određeni angažman. Da bismo imali službu koja prima zahtjeve, prvo moramo imati zahtjeve. Upravo to je uloga građana. Vlasti u ovom procesu imaju dvije uloge: objavljivanje traženih podataka i aktivno otvaranje podataka kod kojih još ne postoji zahtjev za objavljivanje. 

 

Naoružani otvorenim podacima u adekvatnom formatu, građani mogu imati direktan, neposredan uticaj na kvalitet usluga koje im vlasti pružaju, na način trošenja javnih sredstava i na politiku koja se trenutno realizira. Open Data građanima može omogućiti i kvalitetnije odluke u privatnom životu – koju bolnicu odnosno kliniku odabrati, gdje naći povoljnije cijene za proizvode koje kupuju (ili prodaju), ili koji restorani nude zdraviju hranu.

 

The picture of the library of the Musée McCord Museum used in this post has been taken from FLICKR and has not known copyright restrictions.